Skip to content

MAGIKO

Kako razlikovati Perfekt i Präteritum u njemačkom jeziku?

Ako učite njemački, vrlo brzo ćete se susresti s pitanjem: trebam li koristiti Perfekt ili Präteritum? Dobra vijest je da razlika nije komplicirana kao u nekim drugim jezicima.

Perfekt – prošlost u govoru i svakodnevici

Perfekt je vrijeme koje ćete najčešće čuti u svakodnevnim razgovorima. Kad pričate s prijateljima, pišete poruke ili opisujete što ste radili jučer – koristi se Perfekt.

Primjeri:

Ich habe gestern lange gelernt.
Jučer sam dugo učio.

Wir sind ins Kino gegangen.
Išli smo u kino.

Wir haben dir gestern eine Nachricht geschickt.
Jučer smo ti poslali poruku.

Perfekt – radnje povezane sa sadašnjošću

Perfekt se koristi i kada prošla radnja ima utjecaj na sadašnjost.

Primjeri:

Seit ich das Buch gelesen habe, denke ich viel darüber nach.
Otkad sam pročitao knjigu, puno razmišljam o njoj.

Ich habe meinen Laptop verloren, deshalb kann ich nicht arbeiten.
Izgubio sam laptop, zato ne mogu raditi.

Naglasak je na rezultatu u sadašnjosti.

Perfekt umjesto Futura II

U govornom jeziku Futur II često se zamjenjuje Perfektom, posebno kada se govori o radnji koja će biti završena u budućnosti. Razlog tome je što Futur II u svakodnevnom jeziku zvuči komplicirano i rijetko se koristi.

Zbog toga govornici češće koriste Perfekt, koji zvuči jednostavnije i prirodnije.

Primjeri:

Futur II: Bis morgen werde ich die Aufgabe erledigt haben.
Perfekt: Ich habe die Aufgabe bis morgen erledigt.
Do sutra ću obaviti zadatak.

Futur II: Ich werde das Buch bis nächste Woche gelesen haben.
Perfekt: Ich habe das Buch bis nächste Woche gelesen.
Pročitat ću knjigu do sljedećeg tjedna.

Präteritum – prošlost u pisanom jeziku i formalnom stilu

Präteritum je također prošlo vrijeme, ali se najčešće koristi:

u pričama, bajkama i pripovijedanju

u vijestima (novine, TV, radio)

često s glagolima sein i haben

s modalnim glagolima

u izrazu es gibt (bilo je / postojalo je)

Primjeri upotrebe Präterituma

Priče i bajke

Es war einmal ein König. Er lebte in einem großen Schloss.
Bio jednom jedan kralj. Živio je u velikom dvorcu.

Das Mädchen ging in den Wald und traf einen Wolf.
Djevojčica je otišla u šumu i srela vuka.

Vijesti i izvještaji

Gestern regnete es den ganzen Tag.
Jučer je cijeli dan padala kiša.

Ein Zug entgleiste am Morgen.
Vlak je ujutro iskočio iz tračnica.

Nepravilni glagoli u Präteritumu koje često koristimo i u svakodnevnom govoru

 Ich blieb zu Hause. – bleiben
 Ostao sam kod kuće.
 Ich dachte an dich. – denken
 Mislio sam na tebe.
 Er aß schnell und ging. – essen
 On je brzo jeo i otišao.
 Das Glas fiel auf den Boden. – fallen
 Čaša je pala na pod.
 Sie kam zu spät. – kommen
 Ona je došla prekasno.
 Er stand vor der Tür. – stehen
 Stajao je ispred vrata.
 Es wurde dunkel. – werden
 Postalo je mračno.
 Ich wusste die Antwort nicht. – wissen
 Nisam znao odgovor.
 Er hieß Pablo. – heißen
 Zvao se Pablo.

Važan savjet – sein, haben i modalni glagoli

Glagoli sein, haben i modalni glagoli rijetko se koriste u Perfektu u govoru. Umjesto toga koristi se Präteritum, jer u svakodnevnoj komunikaciji zvuči prirodnije i uobičajenije. Drugim riječima, Perfekt se u ovim slučajevima uglavnom ne preferira u govornom jeziku.

Usporedba:

Ich war müde.
Bio sam umoran.
(Ich bin müde gewesen. – manje prirodno u govoru)

Sie wollte kommen.
Ona je htjela doći.
(Sie hat kommen wollen. – manje prirodno u govoru)

Wir hatten viel Zeit.
Imali smo puno vremena.
(Wir haben viel Zeit gehabt. – manje prirodno u govoru)

Što smo naučili

Razlika između Perfekta i Präterituma u njemačkom jeziku ne odnosi se na značenje, već na situaciju u kojoj se koriste. Perfekt je zastupljeniji u svakodnevnom govoru i neformalnoj komunikaciji, dok je Präteritum češći u pisanom i formalnom jeziku kao i u pričama i izvještajima.

Najvažnije je učiti ih kao dva načina izražavanja prošlosti koji se prirodno nadopunjuju.

Ako želite detaljnije objašnjenje tvorbe Perfekta i Präterituma kao i dodatne primjere i vježbe prilagođene vašoj razini znanja, javite mi se – rado ću vas voditi kroz proces učenja.